1 | ||
∑n( | )n od n=2 do ∞ | |
2 |
3 | ||
= | ||
2 |
1 | 3 | |||
2− | = | , skorzystał z rezultatu Mikołaja Oresme sprzed około 700 lat , który | ||
2 | 2 |
n | ||
∑n=1∞ | =2 | |
2n |
x | ||
∑(n=0 do ∞)nxn= | dla x∊(−1,1) | |
(1−x)2 |
1 | |
=x | |
2 |
x | 1 | 1 | 1 | 1 | |||||||||||||||
= | − | = | * | − | = | ||||||||||||||
(1−x)2 | 2 | 2 |
| 2 |
1 | 3 | |||
=2− | = | |||
2 | 2 |
1 | 1 | 1 | ||||
S= | + | + | S | |||
2 | 4 | 2 |
3 | ||
S= | ||
2 |